U sklopu posjeta misije stručnjaka Europske komisije, u Uredu pravobraniteljice za djecu organiziran je 12. lipnja 2008. sastanak pravobraniteljice Mile Jelavić s Ilze Brands Kehris, članicom misije.

 Sastanku su nazočili Martin Mayer, član Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i Tamara Đokić iz Ministarstva pravosuđa. Ilze Brands Kehris postavila je niz pitanja o stanju i teškoćama u zaštiti prava djece u Hrvatskoj, interesirajući se za organizaciju, djelokrug rada, nadležnosti i ovlasti pravobraniteljice za djecu. Zanimala ju je i suradnja pravobraniteljice s državnim tijelima, način financiranja, planiranje rada Ureda i glavna težišta u djelovanju.

Već četvrtu godinu zaredom misija stručnjaka Europske komisije, koju čine nezavisni stručnjaci iz zemalja članica Europske unije, tijekom lipnja posjećuje hrvatske državne institucije kako bi procijenila napredak ostvaren u području pravosuđa, unutarnjih poslova, i jačanja ljudskih resursa za provedbu pravne stečevine EU. Njihova detaljna izvješća izvor su informacija Europskoj komisiji o napretku postignutom u Hrvatskoj kao državi kandidatkinji u procesu pristupanja Europskoj uniji. Ove godine misija obuhvaća teme vezane za procjenu stanja u pravosuđu, državnom odvjetništvu, borbi protiv korupcije i financijskog kriminala te poštovanje temeljnih prava.

Gošća iz misije posebno se zanimala za zaštitu ranjivih skupina u društvu, za pojave nasilja u institucijama socijalne skrbi i ostalim institucijama u kojima borave djeca, za utjecaj koji pravobraniteljica ima u pojedinim konkretnim slučajevima. Veliku pozornost posvetila je načinu na koji se Ured bavi pojedinačnim prijavama povreda prava djece.

Na njezino pitanje o tome je li pravobraniteljica zadovoljna sustavom zaštite djece u cjelini, M. Jelavić odgovorila je da u pojedinim dijelovima sustav dobro funkcionira, u drugima manje uspješno,  a istaknula je da su najbrojnije teškoće u području socijalne skrbi. Veliki broj ovlasti i poslova u tom segmentu nije praćen odgovarajućim povećanjem stručnjaka, što često dovodi do toga da djeca nisu adekvatno zaštićena.

Nedostatni broj stručnjaka, posebice psihologa i defektologa, problem je i sustava odgoja i obrazovanja, a sustav zdravstva izrazito je manjkav kad je riječ o zaštiti mentalnog zdravlja djece, i po broju raspoloživih institucija, i u osiguranju potrebnog broja dječjih psihijatara.

Kao jedan od ciljeva koji bi željela ostvariti M. Jelavić navela je donošenje izdvojenog tzv. «dječjeg proračuna» u redovitom državnom godišnjem proračunu, čime bi u cjelini u društvu bile transparentnije i potrebe djece, i ostvarena ulaganja u zaštitu dječjih prava i dobrobit djece.