HrvatskiEnglish
azanas
16.jpg

Djeca kažu

6.jpg

COPE

Pravobranitelj za djecu Republike Hrvatske član je organizacije COPE – Children of Prisoners Europe

csi banner

ratifyOP3

Raspolaganje imovinom djece
Srijeda, 11. svibnja 2011.
smaller text tool iconmedium text tool iconlarger text tool icon

 

Iz obraćanja roditelja:

„Obraćamo vam se kao roditelji troje maloljetne djece i molimo vas da kao državna institucija koja treba štititi prava djece i voditi brigu o zaštiti djece i promicanju njihovi interesa hitno zatražite preipistivanje članka 261. Obiteljskog zakona. Naime, članak 261. Obiteljskog zakona: („Roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.“) nije usklađen s člancima 209. („Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.“), 259(„Maloljetnikovom imovinom upravljaju njegovi roditelji, osim onom koju je maloljetnik stekao radom nakon navršene petnaeste godine života.“) i 260 („Prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta.“) istog zakona, kao ni s člankom 63. Ustava Republike Hrvatske.  Navedenim se spornim člankom Obiteljskog zakona , odnosno davanjem ovlaštenja centrima za socijalnu skrb da odlučuju o ispravnosti ili neispravnosti slobodne odluke roditelja o raspolaganju novcem koji je položen na djetetov račun, izravno krše prava roditelja djece da novac koji su im položili na štedni račun podignu s računa i iskoriste ga u najbolju korist svoje djece, npr. za njihovo školovanje, napredovanje u sportu, za ulaganje u stambenu štednju, za liječenje djece, kako bi onemogućili obezvrjeđivanje novca u slučaju inflacije i sl. Dječja su prava prekršena time što roditelji ne mogu djelovati unjihovu najbolju korist. Kako djeca, zbog svoje maloljetnosti, ne mogu raspolagati novcem na svom računu, štednja im je zapravo protuzakonito prisilno (i jedino u interesu banaka) blokirana do njihove punoljetnosti, uz promjenjivu kamatnu stopu.  Spornim je zakonom,  također, prekršeno pravo roditelja na to da slobodno odlučuju u korist svoje djece, a tu dužnost i privilegiju roditelja dobili su centri za socijalnu skrb, koji ne mogu zastupati prava i interese djece bolje od njihovih roditelja… „

Odgovor pravobraniteljice za djecu:

„Poštovani

S obzirom na Vašu pritužbu koja se odnosi na problematiku raspolaganja imovinom djeteta i ukazivanje na odredbe Obiteljskog zakona, dozvolite da Vam skrenemo pozornost na to da su pojmovi „upravljanje“, „korištenje prihoda“, „otuđenje i opterećenje“ te „uzdržavanje“ međusobno pravno i sadržajno različiti. Stoga držimo da odredbe koje citirate u uvodnom dijelu Vaše predstavke nisu u međusobnoj koliziji.

U Vašoj predstavci, između ostalog, navodite kako se člankom 261. Obiteljskog zakona izravno krše prava roditelja. S tim u vezi napominjemo kako pravobraniteljica za djecu spomenutu problematiku ne sagledava iz pozicije zaštite roditelja, već isključivo iz pozicije zaštite prava i dobrobiti djece, koji kao osobe koje nemaju poslovnu sposobnost ne mogu samostalno poduzimati radnje za vlastitu zaštitu. Primjerice, da bi jedna fizička osoba mogla s računa otvorenog na ime druge fizičke osobe podići sredstva treba imati punomoć te druge osobe. Djeca nemaju poslovnu sposobnost i stoga takvu punomoć ne mogu dati svojim roditeljima. Zakonodavac predviđa ograničenje u odnosu na mogućnost da roditelji zastupaju dijete u tim poslovima iz razloga što interesi roditelja i djeteta mogu biti u koliziji.

Svjesni smo mogućnosti da se ovakvom zakonskom odredbom mnogi roditelji kojima je cilj prvenstveno zaštita dobrobiti svog djeteta osjećaju onemogućeni u izvršavanju roditeljske skrbi.  Međutim isto tako smo svjesni da, nažalost, postoje brojni slučajevi kada to nije tako i kada roditelj svjesno ili nesvjesno postupaju protivno interesima svog djeteta. Takve je slučajeve, nažalost, nemoguće unaprijed predvidjeti i stoga je neophodna pravovremena i sveobuhvatna zaštita dječjih prava i interesa. Svrha spomenute zakonske odredbe nije preispitivanje roditeljskih kapaciteta, već zaštita imovine djeteta, odnosno osiguravanje da će do raspolaganja tom imovinom doći samo kada se time zadovoljava neka od potreba djeteta (primjerice, uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje…). Ukoliko je, zbog životnih okolnosti, roditeljima nužno raspolaganje imovinom djeteta, nije sporno da će im centar dati potrebnu suglasnost uvijek kada procijeni da je to u djetetovom interesu. Nadležnom Ministarstvu smo u više navrata preporučivali ekipiranje centara za socijalnu skrb te edukacije stručnih radnika, kao preduvjet za dosljednu i efikasnu provedbu zakonskih odredbi.

Ovim putem skrećemo pozornost da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u lipnju 2010. godine izdalo mišljenje prema kojem je iznos do kojeg roditelji mogu samostalno i bez odobrenja centra raspolagati s imovinom djeteta usklađen s minimalnim novčanim iznosom potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta propisan Obiteljskim zakonom i Podacima koje jednom godišnje objavljuje to Ministarstvo(od 908,31 do 1.175,46 kuna mjesečno, ovisno o dobi djeteta) te da smo u komunikaciji s Ministarstvom naglasili važnost da se aktualna, a eventualno i buduća mišljenja i naputci svakako uzmu u obzir prilikom izmjena Obiteljskog zakona.

Također važno je napomenuti da novac uplaćivan na dječje štednje i račune nije imovina roditelja, već djeteta, bez obzira tko je novac zaista uplaćivao. Ogorčenje roditelja uglavnom izaziva to što toga nisu bili svjesni prilikom otvaranja računa na ime djeteta, niti upoznati sa zakonskim ograničenjima u raspolaganju imovinom djeteta. Napominjemo i to da roditelji samostalno upravljaju kako vlastitom, tako i imovinom svog djeteta. Stoga, roditelji koji nisu spremni prihvatiti svrhu ovih zakonskih ograničenja (koja je prvenstveno i isključivo usmjerena na zaštitu interesa djeteta), kao i oni koji znaju da će im novac ranije zatrebati, imaju mogućnost donositi drugačije i informirane odluke o upravljanju svojom i imovinom svog djeteta.“