HrvatskiEnglish
azanas
7.jpg

Djeca kažu

17.jpg

Česta pitanja

Pravobraniteljica za djecu zaprimila je više upita koji se odnose na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na računima u banci, kojom prilikom su roditeljima zaplijenjena sva novčana sredstva potrebna za egzistenciju obitelji i maloljetne djece, a time i primanja s osnova cjelokupne plaće i invalidske mirovine, dječjeg doplatka, alimentacije i slično. Stoga navodimo što roditelji trebaju učiniti kako bi zaštitili sredstva koja su izuzeta od ovrhe.

Opširnije ...
Što se može učiniti kada srednjoškolski profesor nepravedno ocjenjuje i zakida učenika? Opširnije ...

Može li se preporučiti vegetarijanska prehrana za djecu u obitelji, dječjem vrtiću i školi? Opširnije ...

Moram li pristati na upis podataka o ocu djeteta i na dokazivanje očinstva? Opširnije ...
Mogu li i na koji način anonimno prijaviti sumnju na zlostavljanje djeteta? Opširnije ...
1. Pitanje:  Žena me želi ostaviti, te mi prijeti da će mi uzeti i djecu. Kakve su moje šanse da dobijem skrbništvo nad djecom? Opširnije ...

Moje dijete je rođeno 06.05.2006.g., do danas nema rodni list, a ja ne mogu ostvariti pravo na porodiljnu naknadu ni na dječji doplatak jer je dijete rođeno unutar 300 dana od razvoda braka sa bivšim suprugom koji nije otac djeteta. S ocem djeteta živim u izvanbračnoj zajednici i on dijete priznaje za svoje, a to potvrđuje i test očinstva koji je napravljen u ovlaštenoj ustanovi. Prema uputi matičara podnijeli smo tužbu za utvrđivanja i ujedno osporavanje očinstva jer prema obiteljskom zakonu kažu da moraju bivšeg muza upisati kao oca, ali on mora dati suglasnost na ime. Kako on ne želi nikako sudjelovati, ne prima poštu, te dijete nema imena niti nikakva prava/zdravstveno i sl.

Opširnije ...

1. Pitanje:  Moj bivši suprug treba plaćati 3000 kuna za uzdržavanje našeg djeteta. Žalio se na Županijski sud koji je potvrdio presudu Općinskog suda. Bez obzira na obje presude on plaća 1500 kuna koliko je plaćao i prije suđenja. Što napraviti?

Odgovor: S obzirom na to da obveznik uzdržavanja samo djelomično ispunjava svoju obvezu, možete podnijeti zahtjev za ovrhu kako bi naplatili zaostala dugovanja ukoliko obveznik ima ikakvu imovinu na teritoriju RH, odnosno ukoliko stekne imovinu.

 

 

2. Pitanje: Koliki je rok sudskog procesa prilikom utvrđivanja mjesečnog uzdržavanja za dijete?

 

Odgovor: Nažalost, nije propisan rok u kojem se sudski proces mora završiti. No, može se koristiti mogućnost izricanja privremene mjere temeljem članka 356. Obiteljskog zakona (“Narodne novine“ br.  116/03., 17/04., 136/04., 107/07.), čije donošenje omogućuje tužitelju naplatu iznosa utvrđenog mjerom odmah po izricanju mjere.

Skrećemo pozornost na odredbu članka 305 d Obiteljskog zakona, prema kojoj je usporovima o uzdržavanju u kojima je tužitelj maloljetno dijete ili dijete nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti sud dužan već na prvom ročištu (nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti) rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da tužitelju plaća određeni iznos na ime uzdržavanja za koji, na temelju navoda u tužbi i priloga uz tužbu, izjava stranaka na ročištu te na njemu izvedenih dokaza, ocijeni da je primjeren.

Preporučamo da stranke uvijek od suda zahtijevaju donošenje privremene mjere o uzdržavanju. Radi uzdržavanja maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, sud može odrediti privremenu mjeru u svakom postupku u kojem se po odredbama Obiteljskog zakona odlučuje o pravima i interesima djece uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 305 d Obiteljskog zakona. 

Također Vas upućujemo da se obratite nadležnom centru za socijalnu skrb kako bi posredovali između Vas i Vašeg supruga radi eventualnog postizanja nagodbe o uzdržavanju. Posljednjim izmjenama Obiteljskog zakona iz listopada 2007. godine, a koje se primjenjuju od 1. siječnja 2008., uvedena je i mogućnost sklapanja sudske nagodbe o uzdržavanju.

Svjesni smo sporosti pravosuđa kad su u pitanju postupci vezani za uzdržavanje malodobne djece te smo u tom pravcu i predlagali mjere kako bi se na efikasniji način provodili ovi postupci i djeca na vrijeme ostvarivala svoje elementarno pravo. Ovaj Ured nema mogućnosti utjecati na tijek sudskog postupka pa stranke upućujemo da se pismenom predstavkom obrate predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak te ministru pravosuđa, a stranka može sukladno čl. 27. Zakona o sudovima pokrenuti i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred neposredno višim sudom.

 

 

3. Pitanje:  Imam 20 godina i redoviti sam student i sudskom sam odlukom dodijeljena na skrbništvo mojoj majci. Tati je sudski naređeno plaćanje alimentacije u iznosu od 20% njegove plaće, međutim, on ne plaća alimentaciju redovito, kao ni u određenom iznosu! Mene zanima što mogu poduzeti po tom pitanju i koji je najniži iznos alimentacije koju bih prema svom statusu trebala dobivati?

 

Odgovor: Iako ovaj Ured nije nadležan u Vašem slučaju, budući da je u našoj nadležnosti isključivo zaštita prava djece do 18 godina života, želimo Vas upoznati s mogućnošću traženja ovrhe sudske presude. Naime, u slučaju da obveznik uzdržavanja svoju obvezu ne ispunjava redovito i u iznosu određenom sudskom odlukom, treba tražiti ovrhu sudske odluke na način da iznos uzdržavanja usteže od plaće obveznika uzdržavanja.

Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno pohađa sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.

Visina uzdržavanja se određuje individualno, ovisno o svakom pojedinom slučaju i njegovim specifičnostima. Prilikom određivanja visine koju je na ime uzdržavanja dužan doprinositi roditelj koji ne živi s djetetom, odnosno osobom koju je po zakonu dužan uzdržavati, utvrđuje se ukupan iznos sredstava potrebnih za mjesečno uzdržavanje primatelja uzdržavanja. Kada se uzdržavanje traži za dijete, pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzima se u obzir i njegova dob te potrebe za obrazovanje.Potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu, ako je to u skladu s povećanim mogućnostima  roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, odnosno u skladu s povećanim potrebama djeteta. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi jednom godišnje određuje, i najkasnije do 1. travnja tekuće godine objavljuje minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće, za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće.

Ukoliko su se prilike od donošenja presude kojom je određena visina uzdržavanja promijenile, možete tužbom tražiti da sud odredi novi iznos uzdržavanja. Prije podnošenja tužbe možete od centra za socijalnu skrb tražiti, temeljem čl. 230. Obiteljskog zakona (NN 116/03., 17/04. i 136/04.), da posreduje u sklapanju izvansudske nagodbe o povećanju doprinosa za uzdržavanje. Ovakav način postizanja sporazuma između vas i Vašeg oca jednostavniji je i brži od vođenja sudskog postupka, a nagodba sklopljena pred centrom za socijalnu skrb je ovršna isprava i kao takva podložna prisilnom izvršenju.

 

 

4. Pitanje:  Samohrana sam majka četverogodišnje djevojčice. U braku sam bila godinu dana kada sam zajedno s djetetom napustila nepodnošljiv život. O psihičkom maltretiranju njenog oca za vrijeme braka i poslije dovoljno je reći da je ne viđa, da joj ne pridonosi za uzdržavanje, iako traži da mu dijete sudski pripadne. Sve nadležne službe mišljenja su kako dijete treba živjeti sa mnom. Brakorazvodnu parnicu vodim već tri godine, jer je bivši suprug odugovlačio postupak u cilju da izbjegne roditeljske obveze. Na odluku suda da dijete živi sa mnom uložio je žalbu i jednostavno ne znam kada će sve to završiti. Kroz cijeli taj period u potpunosti sama skrbim o djetetu, no nemam dokaz da sam samohrana majka, jer nemam pravomoćnu presudu. Dijete se nalazi na njegovoj Poreznoj kartici iako on tu poreznu olakšicu ne koristi, jer je vojni umirovljenik. Porezna ispostava, kako mi je rečeno, ne može ocu skinuti poreznu olakšicu bez njegove suglasnosti ili bez pravomoćne presude. Molim za pomoć.

Odgovor: Prema Obiteljskom zakonu obveznici uzdržavanja malodobne djece, a pod posebnim uvjetima i punoljetne djece, su roditelji djece, koji su djecu dužni uzdržavati i na uštrb vlastitog uzdržavanja. Kako su oba roditelja dužna uzdržavati djecu neovisno o okolnosti žive li zajedno ili ne, činjenica da dijete živi s Vama ne uskraćuje pravo drugom roditelju da koristi ovu poreznu olakšicu jer je on također obveznik uzdržavanja djeteta.

Prema Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08 i 80/10) i Pravilniku o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 i 146/09) ukoliko više osoba uzdržava djecu, osobni odbitak za uzdržavanu djecu se ravnomjerno raspoređuje između obveznika uzdržavanja, osim u slučaju da se obveznici uzdržavanja drugačije dogovore. Kako u Vašem slučaju očigledno ne postoji dogovor između Vas i oca djece, savjetujemo Vam da se pisanim zahtjevom obratite svojoj poreznoj upravi sa zahtjevom za promjenu podataka na Vašoj poreznoj kartici, pozivom na čl. 55. Pravilnika o porezu na dohodak, na način da se preraspodjeli osobni odbitak i Vama prizna osobni odbitak za dijete barem u jednakom dijelu kao i ocu djeteta. Porezna uprava će u tom slučaju izvršiti izmjene poreznih kartica oba roditelja, neovisno o pristanku oca djeteta te ih dostaviti poreznim obveznicima odnosno njihovim poslodavcima. Postojanje pravomoćne presude o razvodu braka nije preduvjet za ove promjene te okolnost da je sudski postupak još uvijek u tijeku ne utječe na ovaj postupak pri Poreznoj upravi.

Nažalost, prema sadašnjim propisima, nije predviđena mogućnost da se porezna olakšica za dijete u potpunosti prizna samo jednom od roditelja ukoliko drugi roditelj svoju obvezu uzdržavanja ne ispunjava u cijelosti budući da se pretpostavlja kako postoje zakonski mehanizmi da se tog roditelja prisili na uzdržavanje djeteta bilo sredstvima ovrhe bilo kaznenim sankcioniranjem. No, kako nam je poznato da se u praksi nažalost vrlo često događa da roditelji unatoč zakonskoj obvezi svoju dužnost ne ispunjavaju, a pri tom koriste olakšice koje im kao obveznicima uzdržavanja pripadaju, nastojat ćemo da se propisi u tom pravcu izmjene.

 

 

5. Pitanje:  Kakvo pravo na alimentaciju ima dijete koje je završilo srednju školu i nije upisalo fakultet? Treba li roditelj i dalje plaćati alimentaciju, barem dok se dijete ne zaposli?

Odgovor: Prema Obiteljskom zakonu (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo srednjoškolsko obrazovanje, a ne može se zaposliti, godinu dana nakon prestanka obrazovanja. Roditelj obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze čim prestanu pretpostavke za uzdržavanje djeteta. U tom slučaju obveza uzdržavanja prestaje danom podnošenja tužbe.  

6. Pitanje:  Suprug plaća alimentaciju 3.500,00 kn za dvoje djece iz prvog braka (15 i 20 g.). Međutim, stariji sin je 2007. upisao redovan studij i vanredni studij. Vanredni redovito pohađa i u listopadu 2008. je upisao drugu godinu, a na redovnom fakultetu je samo upisan na papiru. Zanima me koliko dugo se tretira kao redovan student (jer je suprug dužan plaćati alimentaciju dok se djeca redovno školuju) iako nije dao niti jedan ispit i ne sluša predavanja. Može  li suprug podnijeti zahtjev za sniženje alimentacije?

Odgovor: Budući da starije dijete Vašeg supruga, na koje se odnosi Vaš upit, ima 20 godina, Ured pravobraniteljice za djecu nije nadležan za zaštitu njegovih prava i interesa, budući da je Konvencijom o pravima djeteta i Zakonom o pravobranitelju za djecu propisano kako se djetetom smatra osoba mlađa od 18 godina. Stoga Vas samo upućujemo na zakonske odredbe koje mogu biti od značaja u ovoj situaciji. Prema zakonodavstvu Republike Hrvatske uzdržavanje, njegovo određivanje, postupak, ovrha i mjere osiguranja radi uzdržavanja regulirani su odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03, 17/04, 136/04, 107/07). Tako je odredbom članka 210. Obiteljskog zakona (izmijenjen člankom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona „Narodne novine broj 107/07 od 19.10.2007. godine) propisano do kada su roditelji dužni uzdržavati svoje punoljetno dijete. Pritom Obiteljski zakon ne propisuje razliku u obvezi uzdržavanja ovisno o tome da li dijete pohađa redovni ili vanredni studij, već je bitno da dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze (čl. 210. stavak 1. i stavak 5). Roditelj može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu pretpostavke za uzdržavanje djeteta (članak 212.a Obiteljskog zakona), a odluku o istome donosi sud u parničnom postupku.

Opširnije ...

COPE

Pravobranitelj za djecu Republike Hrvatske član je organizacije COPE – Children of Prisoners Europe

csi banner

ratifyOP3

Raspolaganje imovinom djece
Srijeda, 11. svibnja 2011.
smaller text tool iconmedium text tool iconlarger text tool icon

 

Iz obraćanja roditelja:

„Obraćamo vam se kao roditelji troje maloljetne djece i molimo vas da kao državna institucija koja treba štititi prava djece i voditi brigu o zaštiti djece i promicanju njihovi interesa hitno zatražite preipistivanje članka 261. Obiteljskog zakona. Naime, članak 261. Obiteljskog zakona: („Roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.“) nije usklađen s člancima 209. („Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.“), 259(„Maloljetnikovom imovinom upravljaju njegovi roditelji, osim onom koju je maloljetnik stekao radom nakon navršene petnaeste godine života.“) i 260 („Prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta.“) istog zakona, kao ni s člankom 63. Ustava Republike Hrvatske.  Navedenim se spornim člankom Obiteljskog zakona , odnosno davanjem ovlaštenja centrima za socijalnu skrb da odlučuju o ispravnosti ili neispravnosti slobodne odluke roditelja o raspolaganju novcem koji je položen na djetetov račun, izravno krše prava roditelja djece da novac koji su im položili na štedni račun podignu s računa i iskoriste ga u najbolju korist svoje djece, npr. za njihovo školovanje, napredovanje u sportu, za ulaganje u stambenu štednju, za liječenje djece, kako bi onemogućili obezvrjeđivanje novca u slučaju inflacije i sl. Dječja su prava prekršena time što roditelji ne mogu djelovati unjihovu najbolju korist. Kako djeca, zbog svoje maloljetnosti, ne mogu raspolagati novcem na svom računu, štednja im je zapravo protuzakonito prisilno (i jedino u interesu banaka) blokirana do njihove punoljetnosti, uz promjenjivu kamatnu stopu.  Spornim je zakonom,  također, prekršeno pravo roditelja na to da slobodno odlučuju u korist svoje djece, a tu dužnost i privilegiju roditelja dobili su centri za socijalnu skrb, koji ne mogu zastupati prava i interese djece bolje od njihovih roditelja… „

Odgovor pravobraniteljice za djecu:

„Poštovani

S obzirom na Vašu pritužbu koja se odnosi na problematiku raspolaganja imovinom djeteta i ukazivanje na odredbe Obiteljskog zakona, dozvolite da Vam skrenemo pozornost na to da su pojmovi „upravljanje“, „korištenje prihoda“, „otuđenje i opterećenje“ te „uzdržavanje“ međusobno pravno i sadržajno različiti. Stoga držimo da odredbe koje citirate u uvodnom dijelu Vaše predstavke nisu u međusobnoj koliziji.

U Vašoj predstavci, između ostalog, navodite kako se člankom 261. Obiteljskog zakona izravno krše prava roditelja. S tim u vezi napominjemo kako pravobraniteljica za djecu spomenutu problematiku ne sagledava iz pozicije zaštite roditelja, već isključivo iz pozicije zaštite prava i dobrobiti djece, koji kao osobe koje nemaju poslovnu sposobnost ne mogu samostalno poduzimati radnje za vlastitu zaštitu. Primjerice, da bi jedna fizička osoba mogla s računa otvorenog na ime druge fizičke osobe podići sredstva treba imati punomoć te druge osobe. Djeca nemaju poslovnu sposobnost i stoga takvu punomoć ne mogu dati svojim roditeljima. Zakonodavac predviđa ograničenje u odnosu na mogućnost da roditelji zastupaju dijete u tim poslovima iz razloga što interesi roditelja i djeteta mogu biti u koliziji.

Svjesni smo mogućnosti da se ovakvom zakonskom odredbom mnogi roditelji kojima je cilj prvenstveno zaštita dobrobiti svog djeteta osjećaju onemogućeni u izvršavanju roditeljske skrbi.  Međutim isto tako smo svjesni da, nažalost, postoje brojni slučajevi kada to nije tako i kada roditelj svjesno ili nesvjesno postupaju protivno interesima svog djeteta. Takve je slučajeve, nažalost, nemoguće unaprijed predvidjeti i stoga je neophodna pravovremena i sveobuhvatna zaštita dječjih prava i interesa. Svrha spomenute zakonske odredbe nije preispitivanje roditeljskih kapaciteta, već zaštita imovine djeteta, odnosno osiguravanje da će do raspolaganja tom imovinom doći samo kada se time zadovoljava neka od potreba djeteta (primjerice, uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje…). Ukoliko je, zbog životnih okolnosti, roditeljima nužno raspolaganje imovinom djeteta, nije sporno da će im centar dati potrebnu suglasnost uvijek kada procijeni da je to u djetetovom interesu. Nadležnom Ministarstvu smo u više navrata preporučivali ekipiranje centara za socijalnu skrb te edukacije stručnih radnika, kao preduvjet za dosljednu i efikasnu provedbu zakonskih odredbi.

Ovim putem skrećemo pozornost da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u lipnju 2010. godine izdalo mišljenje prema kojem je iznos do kojeg roditelji mogu samostalno i bez odobrenja centra raspolagati s imovinom djeteta usklađen s minimalnim novčanim iznosom potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta propisan Obiteljskim zakonom i Podacima koje jednom godišnje objavljuje to Ministarstvo(od 908,31 do 1.175,46 kuna mjesečno, ovisno o dobi djeteta) te da smo u komunikaciji s Ministarstvom naglasili važnost da se aktualna, a eventualno i buduća mišljenja i naputci svakako uzmu u obzir prilikom izmjena Obiteljskog zakona.

Također važno je napomenuti da novac uplaćivan na dječje štednje i račune nije imovina roditelja, već djeteta, bez obzira tko je novac zaista uplaćivao. Ogorčenje roditelja uglavnom izaziva to što toga nisu bili svjesni prilikom otvaranja računa na ime djeteta, niti upoznati sa zakonskim ograničenjima u raspolaganju imovinom djeteta. Napominjemo i to da roditelji samostalno upravljaju kako vlastitom, tako i imovinom svog djeteta. Stoga, roditelji koji nisu spremni prihvatiti svrhu ovih zakonskih ograničenja (koja je prvenstveno i isključivo usmjerena na zaštitu interesa djeteta), kao i oni koji znaju da će im novac ranije zatrebati, imaju mogućnost donositi drugačije i informirane odluke o upravljanju svojom i imovinom svog djeteta.“