Objavi
Twitter
Myspace
Digg
Yahoo
Googlize this
Blinklist
Facebook
Print
E-mail
Odgovor: S kojim će roditeljem mldb. djeca nastaviti živjeti nakon razvoda braka odlučuje sud. Prije donošenja takve odluke sud će pribaviti mišljenje i prijedlog centra za socijalnu skrb, a koji je dužan isto dostaviti u roku od 30 dana. Nadležni će centar za socijalnu skrb isto mišljenje donijeti na temelju psihološke obrade i razgovora s Vama i suprugom, te uvidom u socio-ekonomske uvjete oboje supružnika. Imajući u vidu dob djece moguće je da i oni budu uključeni u psihološku obradu u centru.
2. Pitanje: Samohrana sam majka dvogodišnjeg djeteta, nisam udana ali je otac dijete priznao i trazi skrbnistvo.
Zanimaju me uvijeti koje moram ispuniti da ja dobijem skrbnistvo nad kcerkom?
Odgovor: Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja. Roditelji bez obzira na okolnost da li žive zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu osim u slučajevima propisanim zakonom. Tako zakon predviđa da samo jedan roditelj skrbi o djetetu u slučaju da je drugi roditelj umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili spriječen. Vjerujemo da Vaš upit vezan uz «dobivanja skrbništvom nad djetetom» predstavlja u stvari Vašu želju da se sudskom odlukom utvrdi da će Vaše mldb. dijete živjeti s Vama kako je to predviđeno zakonom. Naime, Obiteljski zakon predviđa da će sud, ukoliko roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, odlučiti s kojim će roditeljima dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem. U praksi se takva odluka nažalost, nerijetko tumači na način da roditelj s kojim dijete ne živi ima samo pravo na susrete i druženja te na sudjelovanje u djetetovom uzdržavanju što nije točno jer roditeljska skrb, kao što smo to napomenuli, pripada i ocu i majci ravnopravno, zajednički i sporazumno. Nijedan od roditelja nema veću pravnu ulogu niti povlašteniji položaj u pogledu djeteta, osim ukoliko je odlukom suda drugačije određeno, a što je moguće učiniti samo radi zaštite dobrobiti djeteta.
Prilikom donošenja odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti sud cijeni sve okolnosti slučaja i vodi se prvenstveno zaštitom interesa djeteta uvažavajući mišljenje i prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb koji prikuplja podatke vezano uz stambene i materijalne prilike roditelja (koje nisu prioritetne kod donošenja odluke), ali i vezano uz osobne karakteristike roditelja, njihovu podobnost za vršenje adekvatne roditeljske skrbi, uvažava međusobne obiteljske odnose te uvažava i mišljenje djeteta sukladno njegovoj dobi i zrelosti.
3. Pitanje: Da li je zakonski regulirana dobna granica, i koja, u kojoj dijete može izraziti želju pred nadležnim tijelom, s kojim roditeljem želi živjeti?
Odgovor: Obiteljskim zakonom (NN 116/03.,17/04. i 136/04.) propisano je da dijete u postupcima u kojima se odlučuje o nekom njegovom pravu ili interesu, ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja (čl. 89. st. 5.).
Zakon ne propisuje dobnu granicu nastupom koje se mišljenje djeteta mora uzeti u obzir, već se mišljenje djeteta uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti što u svakom konkretnom slučaju procjenjuju stručne osobe. Naime,izraženo mišljenje djeteta ne mora nužno biti u skladu s djetetovom dobrobiti, a u svim postupcima o kojima se odlučuje o djetetovom pravu mora se prvenstveno voditi računa o djetetovom najboljem interesu.
4. Pitanje: Da li je izvanbračni drug-suprug u smislu čl.3. Obiteljskog zakona izjednačen u roditeljskim pravima , tj. da li se smatra mužem u smislu čl.54. Zakona
Odgovor: Vezano uz upit da li se izvanbračni drug smatra mužem u smislu čl. 54. Obiteljskog zakona, odnosno da li je u smislu članka 3. istog Zakona izjednačen u roditeljskoj skrbi odgovaramo u nastavku, s napomenom da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nadležno za tumačenje odredbi Obiteljskog zakona.
Vaše pitanje se odnosi na dvije situacije, jedna je tko se smatra ocem djeteta, a druga smatra li se izvanbračni drug iz čl. 3. Obiteljskog zakona ocem u smislu članka 54. Obiteljskog zakona.
Člankom 3. Obiteljskog zakona definirana je izvanbračna zajednica, a člankom 54. određeno je tko se smatra djetetovim ocem. Nedvojbeno je da se člankom 54. Obiteljskog zakona presumira očinstvo samo osobe s kojim je majka djeteta u braku odnosno osobe s kojom je bila u braku ako je dijete rođeno tijekom 300 dana od prestanka braka. Međutim, ako majka nije ili nije bila u braku s ocem djeteta takvo očinstvo se ne presumira nego priznaje ili utvrđuje. Priznati izvanbračno očinstvo može se kod matičara, centra za socijalnu skrb ili pred sudom dok se utvrditi može samo pred sudom u parničnom postupku. Dakle, izvanbračni drug ne smatra se automatski i ocem djeteta rođenog u izvanbračnoj zajednici.
U odnosu na roditeljsku skrb, i otac djeteta rođenog u braku kao i izvanbračni koji je upisan kao otac u maticu rođenih su izjednačeni i u obvezama i u pravima prema djetetu. Među njima u odnosu na dijete nema nikakve razlike.
5. Pitanje: Zanima me koliko dugo može trajati sudski postupak promjene odluke o roditeljskoj skrbi?
Odgovor: Obiteljski zakon, člankom 263. propisuje kako su postupci, u kojima sudovi postupaju kad odlučuju u bračnim, obiteljskim i drugim stvarima, hitni. Člankom 265. propisano je da se u parničnim postupcima prvo ročište mora održati u roku od 15 dana od dana kada je tužba ili prijedlog primljen na sudu, ako drugačije nije određeno zakonom. Također je propisan i rok u kojem sud mora donijeti i otpremiti odluku o žalbi protiv odluke donesene u prvostupanjskom postupku te taj tok temeljem čl. 266. iznosi 60 dana od dana primitka žalbe, no nije propisan rok u kojem sudski postupak mora biti okončan, iako bi se u svim tim postupcima moralo postupati žurno, radi zaštite interesa djeteta.
Zakonom o sudovima propisano je kako stranka koja smatra da sud nije odlučio u razumnom roku, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Pravo na suđenje u razumnom roku propisano je i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavom RH te, u slučaju da građanin smatra kako je to njegovo pravo povrijeđeno, može podnijeti tužbu Ustavnom sudu. Kriteriji koji su presudni za utvrđenje je li sud povrijedio pravo građanina na suđenje u razumnom roku nisu određeni, već se procjenjuju zasebno u svakom konkretnom slučaju uzimajući u obzir: duljinu trajanja sudskog postupka, postupanje nadležnog suda, ponašanje podnositelja ustavne tužbe, koje može biti od utjecaja na duljinu trajanja sudskog postupka te složenost sudskog predmeta.