Objavi
Twitter
Myspace
Digg
Yahoo
Googlize this
Blinklist
Facebook
Print
E-mail
Odbor za obitelj, mladež i šport Hrvatskog sabora održao je 6. travnja 2009. tematsku sjednicu "Efikasnost pravosuđa u slučajevima kaznenih djela koja su počinili maloljetnici". Tom prilikom raspravljalo se o mogućnostima prevencije i suzbijanja nasilničkog ponašanja mladih, uvjetima u kojima djeluju ustanove koje provode odgojne mjere te o maloljetničkom zakonodavstvu. Na sjednici je bila i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, sa savjetnicama Gordanom Filipović i Sanjom Vladović.
Nakon pozdrava predsjednice Odbora Milanke Opačić, uvodna izlaganja o maloljetničkoj delinkvenciji održali su sutkinja Vrhovnog suda Lana Petö Kujundžić i voditeljica odjela tretmana Doma za odgoj djece i mladeži u Zagrebu Dubravka Marušić. U radu sjednice aktivno su sudjelovali i ministar pravosuđa Ivan Šimonović, državna tajnica Ministarstva Zdravstva i socijalne skrbi Dorica Nikolić, Dragan Josipović iz Ravnateljstva policije i drugi. Pravobraniteljica Mila Jelavić usprotivila se olakom etiketiranju djece s poremećajima u ponašanju, upozorivši da su i odrasli i cijelo društvo suodgovorni za njihovo ponašanje.
Važan dio rasprave vodili su znanstvenici, profesori Edukacijsko-rehabilitacijskog i Pravnog fakulteta u Zagrebu te Filozofskog fakulteta u Zadru. Svoj doprinos raspravi dali su i drugi brojni stručnjaci, suci i državni odvjetnici za mladež, stručni suradnici, djelatnici ustanova za odgoj maloljetnika, psiholozi i psihijatri koji se također bave tom problematikom, kao i predstavnici nevladinog sektora.
Višesatna rasprava pokazala je da su sudionici suglasni oko toga da je prevencija (a ne represija) osnova djelovanja u suzbijanju maloljetničke delinkvencije i da većina sredstava treba biti preusmjerena u to područje. Također su važni uvjeti izvršavanja maloljetničkih mjera i sankcija, a podizanje kvalitete izvršenja također je usko vezano za količinu materijalnih sredstava s kojima se raspolaže. Zato je s neodobravanjem primljena odluka Vlade o smanjenju dijela proračunskih sredstava namijenjenih zaštiti djece i mladeži općenito, a posebice u područje zaštite rizičnih skupina. Većina sudionika smatra da kratkoročna štednja na prevenciji, dugoročno puno više košta, jer svi pokazatelji govore da preventivni programi troše puno manje novca od pružanja pomoći i zaštite djeci i mladima koji već iskazuju poremećaje u ponašanju.
Jedan od zaključaka, koji je već ranije više puta naglašavan na ovakvim i stručnim skupovima, je i potreba za efikasnijom koordinacijom i suradnjom svih subjekata koji rade na problematici kriminaliteta maloljetnika.
