Prvi pravobranitelj za djecu, kao zaštitnik dječjih prava, osnovan je u Kraljevini Norveškoj 1981. godine, čak osam godina prije donošenja Konvencije o pravima djeteta.

Donošenje Konvencije o pravima djeteta, koja je usvojena u Ujedinjenim narodima 20. studenoga 1989. i stupila na snagu 2. rujna 1990., potaknulo je mnoge države na osnivanje specijaliziranih ureda za prava djeteta.

Uredi pravobranitelja za djecu postali su dio šireg pokreta za priznavanje prava djece i bolju primjenu međunarodnih konvencija vezanih za zaštitu prava djece. Do danas su uredi pravobranitelja osnovani u većini zemalja Europe, u Izraelu, u nekim zemljama Sjeverne i Južne Amerike, u Južnoafričkoj Republici, Indiji, Australiji i u Novom Zelandu.

U lipnju 1997. godine u Trondheimu u Norveškoj uspostavljena je Europska mreža ombudsmana za djecu (ENOC) , koja povezuje parlamentarne ili vladine pravobranitelje za djecu, nacionalne, regionalne ili lokalne državne urede zadužene za zaštitu prava djeteta i nevladine organizacije koji djeluju kako zagovornici prava djeteta na nacionalnoj razini.

• poticanje potpune provedbe Konvencije o pravima djeteta,
• razmjena informacija, pristupa i strategija u korist djece, uključujući i komparativne studije,
• davanje potpore pojedinačnom i kolektivnom lobiranju za prava djeteta i interese djece pri europskim i međunarodnim tijelima (Europska unija, Vijeće Europe, Povjerenstvo UN-a za prava djeteta i sl.),
• promicanje i potpora razvoju učinkovitih ureda koji su u stanju zastupati djecu nezavisno, kolektivno djelovanje s ciljem osiguranja pozitivnih nacionalnih politika za djecu i praćenje stanja djece i utjecaja političkih i gospodarskih promjena na djecu.

Trenutno ENOC okuplja 31 zemlju članicu, 24 s punim članstvom (sukladno statutu ENOC-a) i 7 pridruženih zemalja članica.

Pravobranitelj za djecu u Hrvatskoj

Zakonom o pravobranitelju za djecu koji je stupio na snagu 18. lipnja 2003. godine («Narodne novine» broj 96/2003) Republika Hrvatska osnovala je posebno i nadzorno tijelo kao instituciju sui generis, sa zadaćom da štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.

Pravobranitelj za djecu djeluje neovisno i samostalno, držeći se načela pravičnosti i morala, nitko mu ne smije davati upute i naloge u njegovu radu, a on i njegovi zamjenici ne smiju pripadati niti jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima.

Pravobranitelja za djecu i njegove zamjenike imenuje i razrješava Hrvatski sabor. Oni su dužnosnici Republike Hrvatske koji se imenuju na vrijeme od osam godina i mogu biti ponovno imenovani.