Podrška roditelju-zatvoreniku u očuvanju bliskosti sa svojim djetetom

Udruga roditelja “Korak po korak” organizirala je 25. listopada 2017. u Zagrebu Okrugli stol pod naslovom “Dalje, bolje”, o osnaživanju kontakata roditelja koji su na izdržavanju kazne s njihovom malodobnom djecom, ali i o tome kako odgovoriti na potrebe roditelja koji su izašli iz zatvora te osnažiti njihove odnose s djetetom i drugim članovima obitelji. Na skupu je izlagala i zamjenica pravobraniteljice za djecu mr. sc. Maja Gabelica Šupljika.

Ona je problematizirala situacije od samog trenutka uhićenja, koje mogu biti izuzetno stresne za dijete, do kraja procesa, kad se roditelj koji je bio u zatvoru vraća kući. Hoće li jedno takvo iskustvo biti izvor traume za dijete ili ne, uvelike ovisi i o sustavu, stručnjacima i zajednici koju mogu biti izvor teškoća, ili pak podrška u ponovnoj izgradnji veza djeteta s roditeljem koji je bio u zatvoru.

Voditeljica službe u Upravi za kazneno pravo i probaciju Ministarstva pravosuđa Dijana Todosiev govorila o suradnji Sektora za probaciju i Udruge roditelja “Korak po korak” kao primjer dobre prakse suradnje javne institucije i civilnog društva u pružanju usluga roditeljima – bivšim zatvorenicima. Branka Mrzić Jagatić prikazala je projekte Udruge RODA usmjerene razvoju povezujućeg roditeljstva i bliskosti roditelja-zatvorenika s njihovom djecom kroz edukacije roditelja i čitalačke programe roditelja usmjerenih djeci. Voditeljica projekta “Uključeni roditelji” Marina Trbus iz UR “Korak po korak” izvijestila je o provedbi projekta pod sloganom “Dalje, bolje” te uz potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Predstavljena su i iskustva u radu s djecom predškolske dobi čiji su roditelji zatvorenici ili su bivši zatvorenici, pri čemu je vrtić bio mjesto izvora podrške i djeci i roditeljima, zatim radionice koje se provode u zatvorima pod nazivom “Zatvorenik kao roditelj”, kao i osobno iskustvo roditelja nakon izvršenja kazne zatvora.

Više o skupu i zaključcima pročitajte ovdje. (Foto: www.udrugaroditeljakpk.hr)

"Zašto djeca ne bi imala GLAS da nešto kažu? Da, i djeca bi trebala govoriti našoj vlasti"
Robert, 13 g.
"Svako dijete ima pravo na svoje ime. A odrasli nekad zovu djecu sa <<EJ TI!>>"
M., 11 g.
"Da sam ja predsjednik svijeta, uništila bih sve šibe i kajševe kojima se tuku djeca."
Anita, 7 g.
"Vi kada dođete doma s posla: isključite mobitele i igrajte se s nama."
Josip, 11 g.
"Odrasli trebaju biti smireniji i manje živčani..."
Marta, 11 g.
"Želim da se zabrani proizvodnja svih vrsta bomba, jer će djeca ostati bez noga."
Stjepan, 8 g.
"Željela bi da nam odrasli naprave dječje igralište u našem selu."
Antonia, 10 g.
"Imam pravo igrati se!"
Ilzana, 7 g.