PRAVOBRANITELJ ILI OMBUDSMAN važan je čimbenik zaštite i promicanja ljudskih prava. Kao jedan od oblika nadzora nad radom državne administracije, on je važan pokazatelj dosegnute razine demokracije u društvu.

Prvi pravobranitelj za djecu, kao zaštitnik dječjih prava, osnovan je u Kraljevini Norveškoj 1981. godine, čak osam godina prije donošenja Konvencije o pravima djeteta.
Donošenje Konvencije o pravima djeteta, koja je usvojena u Ujedinjenim narodima 20. studenoga 1989. i stupila na snagu 2. rujna 1990., potaknulo je mnoge države na osnivanje specijaliziranih ureda za prava djeteta.
Uredi pravobranitelja za djecu postali su dio šireg pokreta za priznavanje prava djece i bolju primjenu međunarodnih konvencija vezanih za zaštitu prava djece. Do danas su uredi pravobranitelja osnovani u većini zemalja Europe, u Izraelu, u nekim zemljama Sjeverne i Južne Amerike, u Južnoafričkoj Republici, Indiji, Australiji i u Novom Zelandu.

U lipnju 1997. godine u Trondheimu u Norveškoj uspostavljena je Europska mreža ombudsmana za djecu (ENOC) , koja povezuje parlamentarne ili vladine pravobranitelje za djecu, nacionalne, regionalne ili lokalne državne urede zadužene za zaštitu prava djeteta i nevladine organizacije koji djeluju kako zagovornici prava djeteta na nacionalnoj razini.

Ciljevi ENOC-a su:
poticanje potpune provedbe Konvencije o pravima djeteta, razmjena informacija, pristupa i strategija u korist djece, uključujući i komparativne studije, davanje potpore pojedinačnom i kolektivnom lobiranju za prava djeteta i interese djece pri europskim i međunarodnim tijelima (Europska unija, Vijeće Europe, Povjerenstvo UN-a za prava djeteta i sl.), promicanje i potpora razvoju učinkovitih ureda koji su u stanju zastupati djecu nezavisno, kolektivno djelovanje s ciljem osiguranja pozitivnih nacionalnih politika za djecu i praćenje stanja djece i utjecaja političkih i gospodarskih promjena na djecu.

Trenutno ENOC okuplja 31 zemlju članicu, 24 s punim članstvom (sukladno statutu ENOC-a) i 7 pridruženih zemalja članica.

Pravobranitelj za djecu u Hrvatskoj

Zakonom o pravobranitelju za djecu koji je stupio na snagu 18. lipnja 2003. godine («Narodne novine» broj 96/2003) Republika Hrvatska osnovala je posebno i nadzorno tijelo kao instituciju sui generis, sa zadaćom da štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.
Pravobranitelj za djecu djeluje neovisno i samostalno, držeći se načela pravičnosti i morala, nitko mu ne smije davati upute i naloge u njegovu radu, a on i njegovi zamjenici ne smiju pripadati niti jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima.
Pravobranitelja za djecu i njegove zamjenike imenuje i razrješava Hrvatski sabor. Oni su dužnosnici Republike Hrvatske koji se imenuju na vrijeme od osam godina i mogu biti ponovno imenovani.

"Zašto djeca ne bi imala GLAS da nešto kažu? Da, i djeca bi trebala govoriti našoj vlasti"
Robert, 13 g.
"Svako dijete ima pravo na svoje ime. A odrasli nekad zovu djecu sa <<EJ TI!>>"
M., 11 g.
"Da sam ja predsjednik svijeta, uništila bih sve šibe i kajševe kojima se tuku djeca."
Anita, 7 g.
"Vi kada dođete doma s posla: isključite mobitele i igrajte se s nama."
Josip, 11 g.
"Odrasli trebaju biti smireniji i manje živčani..."
Marta, 11 g.
"Želim da se zabrani proizvodnja svih vrsta bomba, jer će djeca ostati bez noga."
Stjepan, 8 g.
"Željela bi da nam odrasli naprave dječje igralište u našem selu."
Antonia, 10 g.
"Imam pravo igrati se!"
Ilzana, 7 g.